Knjiga “…As Only True Men Can: Nikola Zrinski’s Last Stand at Sziget” Željka Zidarića prva je o opsadi Sigeta ikada napisana na engleskom jeziku
Na Amazonu je odnedavno dostupna elektronička knjiga o Nikoli Šubiću Zrinskom “…As Only True Men Can: Nikola Zrinski’s Last Stand at Sziget” Željka Zidarića, Hrvata koji cijeli život živi u Kanadi te je prva knjiga o opsadi Sigeta ikada napisana na engleskom jeziku. Povod nam je to za razgovor o njegovoj fascinaciji poviješću i vezom s Hrvatskom.
Što vas je motiviralo da istražujete baš Nikolu Zrinskog?
Nije me oduvijek zanimala povijest. Naime, kanadska povijest veoma je dosadna, sve se vrti oko britanskog imperijalizma i genocida nad domorodačkim stanovništvom. Moje selo u Hrvatskoj triput je starije od Kanade. Ali donedavno nisam bio zainteresiran ni za hrvatsku povijest, jer ovdje jednostavno mnogo toga nije dostupno, pa čak ni na internetu i pogotovo na engleskom jeziku. Jedna od mojih najdražih knjiga sada je “Povijest ranih Hrvata” koju je napisao Ante Mrkonjić, Hrvat iz Australije. Ovaj projekt počeo sam kada sam počeo pisati knjigu o poslovnom upravljanju. Dok sam istraživao tu temu, slučajno sam nabasao na govore koje je Zrinski držao svojim ljudima – na početku opsade i na kraju. Bio sam osupnut njegovim riječima. Počeo sam istraživati što sam više mogao o tome, saznao za opsadu, Sulejmana, Habsburgovce, proučio cijelu obitelj Zrinski. Oduševile su me priče o našim herojima iz prošlosti, tim više jer, kad sam odrastao, takve priče nisu mi bile dostupne i nisam mogao saznati gotovo ništa o svojim precima. Zato sam odlučio napisati knjigu, onakvu kakvu bih htio da sam imao kad sam bio mlad.
Koliki dio knjige je fikcija, a koliki je temeljen na povijesnim činjenicama?
To nije tipična povijesna knjiga jer sam je želio učiniti zanimljivijom današnjim čitateljima, unijeti malo više dubine i dramatičnosti. No kostur priče sačinjen je od činjenica koje sam pronašao u stručnim izvorima, od Ferenca Črnka i njegove priče iz perspektive unutrašnjosti tvrđave do Mustafe Selanikija i perspektive iz Osmanskog kampa. Činjenice su činjenice. Ono što sam dodao priči su informacije o tome kako su opsade funkcionirale u to vrijeme kako bih uspio opisati važnost onoga što se dogodilo – neki kreativni elementi nalaze se jedino u načinu kako sam te činjenice izložio. Zbog te razine povijesne točnosti svoju knjigu smatram povijesnom u pravom smislu, a ne povijesnim romanom. Hrvatskim se povjesničarima ona neće svidjeti, ali nije ni napisana za njih. Oni su mogli (i trebali) ispričati ovu priču svijetu, ali nisu. Možda neki od njih sad dobije inspiraciju to učini u znanstveno-povjesničarskoj formi.
U opisu knjige piše i da je ovo “beta izdanje”. Što još nedostaje da bude završena i možemo li od vas očekivati još ovakvih djela u budućnosti?
Povijesni su izvori o opsadi Sigeta veoma raštrkani, nije bila dobro dokumentirana pa postoje različite verzije onoga što se dogodilo. Ja sam napisao priču koja, po meni, ima smisla. Način na koji sam činjenice povezao možda za nekoga nije najbolji pa se nadam povratnim informacijama stručnjaka – znam da sam amater i zato sam istaknuo da je ovo “beta izdanje”.