Bitka za bilijun eura težak europski proračun za sljedećih sedam godina ulazi u završnu fazu. U Bruxellesu će se, naime, danas i sutra sastati šefovi država ili vlada članica Europske Unije, a njima će se – zasad u funkciji aktivnog promatrača – priključiti i hrvatski premijer Zoran Milanović.
Milanović će se u razgovoru s članovima Europskog vijeća, doznajemo u Vladinim krugovima, pokušati izboriti za što bolju poziciju Hrvatske u financijskoj perspektivi EU za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Ako sve bude išlo kako je planirano, Hrvatska će u EU ući u srpnju sljedeće godine, što znači da je se europski budžet za razdoblje do kraja ovog desetljeća itekako tiče. Uostalom, u tom se dokumentu Hrvatsku prvi put tretira kao punopravnu članicu. Logično je onda da će hrvatsko izaslanstvo nastojati izvući što više novca.
Prema riječima Branka Grčića , potpredsjednika Vlade i ministra regionalnog razvoja i fondova EU, Zagreb očekuje da će u razdoblju od 2014. do 2020. u europskoj blagajni za Hrvatsku biti alocirano 13,7 milijardi eura. Od toga se 10 milijardi eura odnosi na strukturne i kohezijski fond, a ostatak na subvencije za poljoprivredu i ruralni razvoj te razvoj institucija.
Novac iz blagajne EU, dakle, trebao bi biti jedan od okidača hrvatskog izlaska iz dugotrajne recesije. Europski novac koristit ćemo za projekte u željeznicama, vodoprivredi i subvencije poljoprivrednicima. Ipak, pravo je pitanje koliko će tog novca Hrvatska biti u stanju stvarno povući: to će ponajprije ovisiti o kvaliteti projekata koje će Hrvatska kandidirati.
– Nećemo, naravno, povući sav taj novac, ali pokušat ćemo uzeti što više. Taj će nam novac biti iznimno važan sljedećih godina jer nam je kriza jako ugrozila javne financije – ističe Grčić.
No, kriza je jako suzila manevarski prostor i drugima u EU, posebno perifernim članicama zone eura, koje vape za svježim novcem. Ne čudi stoga što sve one nastoje za sebe izvući što veći komad financijskog kolača.
Sve se to događa u uvjetima kada se i u samoj EU vodi rasprava treba li naglasak staviti na štednju, koju i na europskoj razini, a ne samo na domaćem terenu, zagovaraju njemačka kancelarka Angela Merkel i britanski premijer David Cameron, ili se treba okrenuti većoj potrošnji, koja bi omogućila brže buđenje gospodarstva EU, za što se opet zalažu mahom nove članice Unije.
U suštini, radi se o srazu između bogatijih i siromašnijih članica. One bogatije smatraju da previše uplaćuju u blagajnu EU i da tim novcem saniraju gubitke siromašnijih članica. Siromašnije članice, pak, žele zadržati što je moguće više novca koje dobivaju iz raznih Unijinih fondova. Neke članice, poput Francuske, u očima promatrača igraju dvostruku ulogu: dok se s jedne strane zalažu za štednju, s druge nisu sklone štednji kad je riječ o, primjerice, potrošnji za poljoprivredu. O ishodu tih rasprava ovisi koliko će zapravo težiti europska financijska vreća do 2020.
Kakvu će poziciju zauzeti Hrvatska, malo je tko u ovom trenutku voljan prognozirati.
– Za nas prioritet mora biti sređivanje stanja u javnim financijama. Mi moramo štedjeti. Zbog toga ćemo se svrstati uz one koji zagovaraju štednju – kaže Mladen Staničić, bivši ravnatelj Instituta za međunarodne odnose.
Kompromis: Odustani od jednoga da dobiješ drugo
Najnoviji izlet u Bruxelles za hrvatsko će izaslanstvo biti novo iskustvo. Predstavnici Hrvatske na licu mjesta će imati priliku vidjeti kako izgleda borba članica za raspodjelu 1,03 bilijuna eura teškog kolača, koji će članice EU “konzumirati” u razdoblju od 2014. do 2020. godine. Taj je novac namijenjen kako europskim poljoprivrednicima, tako gradnji cesta, pruga, mostova, nasipa i druge infrastrukture diljem Staroga kontinenta.
Teoretski, svaka od članica EU može blokirati usvajanje budžeta. No, kako to zapravo nikome nije u interesu, malo je vjerojatno da će se tako nešto dogoditi. Umjesto tako radikalnih poteza, svaka članica nastoji se kompromisom izboriti za interese: odustat će od zahtjeva da dobije nešto kako bi dobila nešto drugo.
(Jutarnji list: Adriano Milovan; Fotografija: Elvir Tabaković/CROPIX)