Početkom studenoga promovirana je knjiga korčulanke iz Račišća, Antica Branka Bavčević, rođena Botica koja je gotovo cijeli svoj radni vijek provela u Parizu.
Sada svoje umirovljeničke dane s drugim suprugom Danielom, provodi sve više na rodnom otoku. Od svojih dvoje djece ima četvero unučadi kojima je uvijek pričala kako je izgledalo odrastanje na otoku sredinom prošlog stoljeća. Da bi im to zauvijek sačuvala, kao i baštinu svojih predaka, sve to je pretočila u vrlo pitku literaturu svog prvjenca Anitin račiški tanac. Prvo predstavljanje te knjige održano je u njenom rodnom Račišću prošlog ljeta a nazočili su brojni iseljenici iz Australije. Oni su tražili engleski prijevod da bi je mogli čitati i njihovi unuci, jer su mnogi u tim pričama pronašli sebe. Knjiga je na kraju prevedena na engleski jezik, pa smo s hrvatskom i engleskom verzijom krenuli na turneju u Novi Zeland i Australiju.
U Novom Zelandu smo posjetili najbrojniju hrvatsku zajednicu koja živi u Aucklandu. Prvi Hrvati koji su dotakli tlo Novog Zelanda došli su na austrijskoj fregati Novara koja je uplovila u Auckland u prosincu 1858. godine. U ekspediciji koja je tražila nalazišta ugljena plovilo je i 168 pomoraca hrvatskog i dalmatinskog porijekla. Neka od prezimena su bila Franković, Krišković, Letica, Lipanović, Lovrić, Marinković, Radić, Skarpa, Slavić i drugi, a nitko sa sigurnošću ne može tvrditi da se netko od njih nije kasnije vratio mada se ta prezimena i danas mogu naći na Novom Zelandu. Svjedočanstvo o njihovoj borbi za opstanak u početku i kasnijim uspjesima, može se naći u muzejskoj zbirci Dalmatinskog kulturnog društva u Aucklandu. Društvo, na čijem čelu je predsjednik Tony Unković, broji oko 700 članova, gdje se njeguje folklor i klapska pjesma. Jednom godišnje članice društva se sastanu na Ladies Lunchon, kada se muškarci pobrinu da one što manje rade a što više uživaju. Neke od njih priredile su humorističnu predstavu, nastupila je jedna stand up komičarka i harmonikaš. Ove godine njihovo druženje je uljepšala i Antica Branka Bavčević predstavljanjem svoje knjige.
Osim Dalmatinskog kulturnog društva u Aucklandu djeluje u Hrvatsko kulturno društvo koje je osnovano pred skoro 20 godina a predsjednik mu je Len Stulich. Društvo broji oko 600 članova. Njeguju nogomet, buće i folklor čiji voditelj je Goran Kačurov iz Zagreba, nekadašnji član Lada. Članice društva osnovale su 1993. godine Ligu hrvatskih žena kojoj je predsjednica Zdenka Batistić a koje se trude pomagati svima koji su od potrebe.
Većina Hrvata u Novom Zelandu je s područja Makarske i okolnih mjesta, te Sućurja na Hvaru. Međutim, ima tamo i Korčulana, pa je gospođa Bavčević tamo našla i svoje Račišćane, među kojima i blisku rodbinu. Hrvatskih tragova se nađe na sve strane jer se Hrvati bave ribarstvom poput obitelji Antunović, Tally (Talijančić) i Vela. Vinara ima daleko više a to su firme: Babić, Delegat Wine, Mažuran, Vitasović, Fredatović, Jelaš, Ozić, Fistonić i Brajković. Hrvati žive na svim stranama Aucklanda. Danas ih najmanje ima tamo gdje ih je nekada bilo najviše a to je u četvrti Oratia. Taj dio grada nekada se zvao i Mala Podgora a na nekadašnju prisutnost Hrvata još podsjeća ulica koja je dobila ime po obitelji Nola. Međutim, kada dođete na groblje onda vam se čini da ste u Hrvatskoj a ne tisućama milja daleko.
Iz najudaljenije točke od naše domovine, turneju smo nastavili u četirimiljunskom Sydneyu. Tamošnji Hrvati se okupljaju u većem broju hrvatskih društava. To su Dalmacija Sydney, Punchbawl, King Tomislav, Braća Radić, Bosna Klub, u župama Blacktown, Summer Hill katoličkom centru i St. Johns Parku. Dva mjeseca ranije u Sydneyu su počele izlaziti novine Boca Cropress čiji je direktor Nikola Franović a glavni urednik Petar Mamić. Također se sa zanimanjem sluša i hrvatski program na SBS radiju kojeg vodi Ivanka Srdarević Bačić a glavna urednica je Nataša Talmah. Hrvatski jezik se uči na Macquarie University gdje je voditelj Hrvatskih studija Luka Budak.
U centru grada, nasuprot glasovitoj zgradi sydneyske opere, nalazi se galerija znamenitog i svjetski priznatog slikara Charlesa Billicha, rođenog u Lovranu, koji je zbog neslaganja s komunističkim vlastima emigrirao u Australiju. Školovao se u Melbournu a motivi njegovih slika su raznoliki, religiozni, športski, portreti, vedute gradova a njegov životopis je prepun značajnih izložbi u svim svjetskim gradovima.
Antica Branka Bavčević govorila je o svojoj knjizi u društvu Dalmacija Sydney, gdje ju je nazočnima predstavio predsjednik kluba Veljko Bosnić.
Nakon Sydneya, slijedio je posjet Tasmaniji i gradu Hobartu. Na Tasmaniji živi nešto više od 1000 Hrvata a prvi koji je došao na taj udaljeni otok bio je Nikola Boniča koji doplovio 1856. godine brodom Ragusa iz Dubrovnika. I danas u Hobartu žive njegovi potomci. Tasmanija je osebujno mjesto. Sve što se dogodilo prvi put u Australiji bilo je baš na Tasmaniji. Tamo je izgrađen prvi most, prva katolička crkva, održana je prva regata i konjske trke, a napravljeno je i prvo pivo ( Cascade). U Hobartu je izgrađen prvi australski casino, ukrašen slikama Charlesa Billicha. S ponosom se ističe da je u njihovom casinu nastupao Jerry Lewis.
Što je za Hrvate neobično važno iz Hobarta je potekla inicijativa za priznavanje hrvatske nacionalnosti i hrvatskog jezika u Australiji. U Hobartu postoji Zid prijateljstva gdje svaka nacionalnost može postaviti svoju ploču. Hrvati su to učinili još 1986. godine. Također, u Hobartu je osnovan Hrvatski nogometni savez Australije a osnovao ga je Mirko Furjanić 1974. godine. Furjanić je na čelu lokalnog HDZ-a, a nosilac je i prestižnog odličja engleske kraljice, Order of Australian medal, koje je dobio za svoje zalaganje za boljitak hrvatske zajednice. Osim toga, Furjanić je bio 22 godine na čelu nogometnog kluba Glenorchy Knights koji je nastao od klubova Croatia-Hobart i Croatia-Glenorchy. Ime kluba je promijenjeno nakon što je u Australiji zabranjeno da klubovi nose nacionalna obilježja, čime se pokušalo smanjiti nasilje na utakmicama. Predsjednik kluba sada je Žarko Baltić.
Hrvatsko društvo Hobart (Hrvatski dom), koje postoji od 1952. godine, organiziralo je predstavljanje knjige Antice Branke Bavčević u svojim prostorijama. U Hobartu se sluša Radio Hobart FM koji je proglašen najboljim etničkim radiom u Australiji a emisije na hrvatskom jeziku su na programu dva puta tjedno. Jedan put ga vodi Davor Perović a drugi put Zvonimir Vugrinčić. U Hobartu se uči i hrvatski jezik, a predaje ga Josip Lukavečki u Hrvatskoj etničkoj školi. U Hobartu, Hrvati odlaze u crkvu Majke božje kraljice Hrvata gdje je župnik velečasni Berislav Hunski još od 1986. godine.
Hobart nisu zaobilazili ni hrvatski političari a posjetio ga je i sam Franjo Tuđman. U Hobartu postoji i restoran Split, kojeg je otvorio Milan Mihaljčić sa suprugom Nadom, ali ga sada vode Indijci. Tamo još uvijek stoji fotografija splitske rive, na zidu i na jelovniku.
Hobart je na mjesto važnijih gradova po pitanju kulture dovelo velebno zdanje i postav muzeja moderne umjetnosti Mona. Muzej sada ima više vlasnika, ali ga je u početku kupio Hrvat Željko Ranogajec. Muzej posjeduje impresivnu zbirku umjetnina, od egipatskih do modernih eksponata, pa je dodao jednu sasvim drugu dimenziju gradu koji je veličine našeg Splita.
Turneja je završila u Zapadnoj Australiji u Perthu i luci Fremantleu. Grad vrlo modernog Pomorskog muzeja koji je smješten u ribarskoj luci u kojoj se nekada najviše čuo hrvatski jezik, sada ima usidren jedan jedini brod hrvatskog vlasnika, koji se zove Predator, a pripada obitelji Jukić. To je znak da među 20.000 Hrvata koji tu žive, više nema ribara. I Korčulanska obitelj brodograditelja Sambraila se okrenula drugim poslovima. Međutim, hrvatska nazočnost vidi se na svakom koraku, jer ima dosta ulica koje nose imena po hrvatskim prezimenima poput Buktenica, Govich ili Sumich. Dom umirovljenika zove se Villa Dalmacija i gotovo svaka soba u njemu je sponzorirana od nekog Hrvata, kojih u njemu živi sve manje. Splitski ured HMI je pred dvadesetak godina pokrenuo akciju među splitskih slikarima da se skupe umjetnička djela za ukrašavanje doma. Te slike i danas tamo stoje.
Hrvati imaju i svoju crkvu gdje velečasni Nikola Čabraja drži misu na hrvatskom jeziku, a vodi i Hrvatski katolički radio sat. Hrvatima je na raspolaganju još i Etnički radio 6BA.
Antica Branka Bavčević predstavila je svoju knjigu u Hrvatskom centru North Fremantle, srela je ponovo svoje Korčulane i Račišćane, te je bila gost svog prezimenjaka Mate Botice. Osim Hrvatskog centra North Fremantle na ovom području postoje još Hrvatski dom Gwelap, Hrvatski boćarski klub Jedinstvo, Sterling Adriatic i na kraju Dalmatinac Spearwood koji se zbog politike kluba ne uklapa među ostale.
Hrvati u Novom Zelandu i Australiji vezani su za domovinu i najljepše što im se u životu događa je doći kući. Veliki dio njih dolazi skoro svake godine a tu ljubav su prenijeli i na svoju djecu. Ali i podrška s naše strane im je jako važna.
Tekst i fotografije: Branka Bezić Filipović