Goste su prigodom proslave pozdravili Nikola Soldo, predsjednik Centra, Sanja Laković, gk RH u Chicagu, fra Jozo Grbeš, kustos i fra Dražan Boras, župnik župe blaženog Alojzija Stepinca
Prošle su dvije godine od posljednje proslave godišnjice Hrvatskog kulturnog centra u Chicagu https://www.croatianculturalcenterchicago.com/. Dvije godine u kojima se mnogo toga promijenilo. Promijenio se izgled centra koji je sada zasjao u novom ruhu i oduševio sve okupljene. No nažalost, pomalo se promijenila dinamika među članovima; otuđio je brojne ljude unutar zajednice pa su mjeseci razdvajanja uzeli danak.
Ipak, sretni i puni onog istog životnog optimizma koji nas Hrvate uvijek spaja, goste su prigodom proslave 47. obljetnice 17. listopada pozdravili Nikola Soldo, predsjednik Centra, Sanja Laković, gk RH u Chicagu, fra Jozo Grbeš, kustos i fra Dražan Boras, župnik župe blaženog Alojzija Stepinca.
Generalna konzulica istaknula je radost i zadovoljstvo ponovno vidjeti sve okupljene, naglasivši važnost Hrvatskog kulturnog centra u održavanju hrvatske kulture i običaja. Centar je opisala kao mjesto koje je svima drugi dom, mjesto na koje su svi ponosni, mjesto gdje se zajedno slavi, uči i druži. Spomenula je duboko ukorijenjenu katoličku vjeru i zajedništvo s crkvom koja je ovu zajednicu održavala i jačala tijekom 47 godina postojanja.
Omiljeni duhovnik zajednice Chicaga fra Jozo Grbeš istaknuo je kako u vremenima zbunjenosti treba biti jasan; u vremenima podjela, treba biti jedinstven; a upravo je centar mjesto gdje se Hrvati okupljaju godinama i kao takav treba ostati mjestom zajedništva.
“On je postao dom mnogima, a svako naše djelovanje neka bude s ciljem spajanja i okupljanja, nikada razdvajanja”, istaknuo je fra Dražan Boras, izrazivši zahvalnost onima koji su još davnih dana osnovali Hrvatski kulturni centar, podsjetivši koliko je truda i odricanja potrebno za stvoriti, graditi i održavati ovakvu jednu zajednicu. Naglasio je kako je na novom naraštaju velika zadaća – očuvati zajedništvo i centar…
Ono što je istaknuto i istina oko koje se svi slažu – da bi opstali kao zajednica u ovim novim vremenima u kojima se polako gubi potreba čovjeka za čovjekom, koja brišu sve poznate granice; vremena u kojima mnogi gube svoj identitet – očuvati ovaj naš hrvatski, daleko od domovine nije uvijek lako, ali je ujedno i naša sveta zadaća. Potrebno je vremena, odricanja i ljubavi velikog broja članova zajednice. Mnogi se nadaju da će ova predivna priča još dugo potrajati. (Dijaspora.hr)