Predavanje publicistkinje Dunje Melčić na tribini AMAC-a


Dubja 120329Mladi su hrvatski povjesničari uvelike profitirali nakon što su se u Hrvatskoj otvorili arhivi s dokumentima iz Domovinskog rata, istaknula je dr. Dunja Melčić u svom kratkom i jezgrovitom predavanju u Frankfurtu na Majni, na tribini koju smo mi iz udruge hrvatskih akademičara – AMA Croaticae – Deutschland e. V. – ovaj put organizirali nakon godišnje skupštine, održane 17. ožujka u Katoličkom centru za kulturu i komunikaciju Haus am Dom.

Htjeli smo od ove istaknute publicistkinje i novinarke, istraživačice postjugoslavenskih ratnih zbivanja, čuti kako javnost u domovini reagira na goruća pitanja iz hrvatske najnovije povijesti.
Dr. Dunja Melčić, koja je sredinom 1990-ih na njemačkom izdala monumentalni i nezaobilazni priručnik Der Jugoslawien-Krieg. Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen, smatra da ja za hrvatsko društvo u ovome trenutku jako važno da prihvati steknute spoznaje i činjenice i da se prestane na dugačko i naširoko prepričavati mitove poput onoga o „dogovorenom ratu“ između Tuđmana i Miloševića.

Otvorivši arhive, nadležna su državna tijela pokušala stati na put daljnjem ideološkom zamagljivanju Domovinskog rata. Suvremenoj hrvatskoj historiografiji time se istodobno omogućilo da jednoga dana stekne kvalitete kojima se odlikuju hrvatska istraživanja o srednjem vijeku i o 19. stoljeću, a to su brižno, potanko i iscrpno proučavanje izvornih dokumenata.

Te vrline sasvim nedostaju današnjim masovnim medijima, a poglavito žutom tisku koji upravo uživa u objavljivanju navodnih ili novih dokumenata, a osobito onih „tajnih“.
Kao primjer takve manipulacije Dunja Melčić je navela audiosnimak jednog razgovora Franje Tuđmana s državnim vrhom i članovima Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost tijekom vojne akcije Medački džep iz 1993. Dijelove tog razgovora objavio je tradicionalni američki časopis za kulturu i politiku Harper’s Magazine u broju od studenoga 2001. Zbog krivog prijevoda i citata koji su bili istrgnuti iz konteksta, čitatelji su mogli zaključiti da se ovom vojnom akcijom iz Hrvatske htjelo protjerati deset do dvadeset posto Srba.

Dva mjeseca prije toga splitska je novina Feral Tribune korektno prenijela dijelove stenograma ali je autor uprkos tome zaključio da Tuđman doduše nije spomenuo planirano protjerivanje ali da je očito da se pretvarao. Dunja Melčić se upitala iz kojih bi to razloga Tuđman na zatvorenom sastanku, među svojim vjernim suradnicima, skrivao prave namjere.

Mediji zanemaruju rezultate znanstvenih istraživanja i neovisno o njima donose svoje zaključke. Kako se to radi, Dunja Melčić je objasnila na dva primjera, na knjigama povjesničara Nikice Barića iz Hrvatskog instituta za povijest te sociologa i profesora zagrebačkog Filozofskog fakulteta Ozrena Žuneca.

Barić je svoju knjigu Srpska pobuna u Hrvatskoj, 1990.-1995. napisao na temelju dokumenata upravnih i vojnih tijela Republike Srpske Krajine koja su tijekom vojne operacije Oluja došla u hrvatske ruke. Knjiga je u početku izvrsno primljena i autor je za nju dobio nagradu zagrebačkog Jutarnjeg lista za najbolju knjigu iz publicistike objavljenu tijekom 2005. godine. Sve to nije spriječilo Feral Tribune da opali po Bariću i da mu zamjeri jednostranost jer da ne daje do znanja da se radi o „povijesnom procesu s tragičnim posljedicama“.

Nije bolje prošlo ni Žunecovo djelo Goli život. Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj. Iako se radi o pedantnom sociološkom istraživanju u kojem se opisuje socijalni okvir zbilje pobunjenih Srba koja je dovela do sukoba, utvrđuje dimenzija i posljedica sukoba, Žunecu se prigovorilo što nije pojasnio da se s Olujom htjelo protjerati Srbe i što nije zaključio da se radilo o etničkom čišćenju. Kritičari su u oba slučaja, kako u Barićevom tako i u Žunecovom, prešli preko znanstvenih spoznaja jer im to nije išlo u političku računicu.

Za ovakvo novinarsko i publicističko ponašanje Dunja Melčić kaže da se radi o postjugoslavenskoj fantomskoj ideologiji koja je nakon amputacije izgubila orijentaciju. To su ljudi nezamislivog neznanja koji su s jedne strane nesposobni da se otvore svijetu, da nešto nauče i da se razviju, a s druge strane opsjednuti su razaralačkim bijesom s kojim vode verbalni rat protiv stvarnosti i duhovno truju javno mnijenje.

Na pitanje u diskusiji zašto u Hrvatskoj nije bilo lustracije, Dunja Melčić je odgovorila da se iz javnoga života odstranilo dosta politički neprihvatljivih osoba ali da je zapravo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici puno bivših komunista. Međutim, za nju je veći problem što u Hrvatskoj vlada lijenost i tromost i što je u državnim i javnim strukturama puno nesposobnih.

Hrvatski mediji nisu znalački i kontinuirano izvještavali o radu Haškog suda. Oni koji su izvještavali o presudi Anti Gotovini, nisu dobro znali engleski pa nisu mogli čitati presudu u originalu. Na pitanje što se može očekivati od Žalbenog vijeća Haaškog suda u slučaju generala Ante Gotovine i Mladena Markaču, Dunja Melčić je rekla da ne daje nikakve prognoze. Jasno je samo to da je ova presuda, za razliku od mnogih drugih haških presuda, stručno loše napravljena i da je zapravo skandalozna. Svoj je nastup ova hrvatska publicistkinja, rodom iz Vinkovaca i sa zagrebačkim fakultetom te frankfurtskim doktoratom, okončala konstatacijom da je za nju važnije da se hrvatsko društvo nauči samokritičnosti i da konačno uspješno krene u borbu protiv korupcije. (Hrvatski glas Berlin)

Tekst: Aleksandra Brnetić; Fotografije : Perica Ninković

Časopis Matica

 

Hrvatski iseljenički zbornik

 

Kontakt info

  • HRVATSKA MATICA ISELJENIKA
  • Trg Stjepana Radića 3
  • 10000 Zagreb, Hrvatska
  • Tel: +385 1 611 51 16
  • Fax: +385 1 611 15 22
  • Mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.