Roman o životnim izazovima iseljenica

naslovnica manjaHrvatska matica iseljenika i ugledna nakladnička kuća Zagrebački holding podružnica AGM upravo su na hrvatskome jeziku objavili roman liv autorice Morgan Yasbincek. Roman je s engleskoga jezika preveo Nebojša Mudri.
U širokoj lepezi australskih pisaca raznih etničkih korijena ima iznenađujuće malo autora hrvatskog podrijetla, koji se zanimaju za stvaralaštvo inspirirano identitetskom šarolikošću migrantskih skupina. Morgan Yasbincek je iznimka koja obećava.
Izvorno izdanje romana liv autorice Morgan Yasbincek objavio je Fremantle Arts Centre Press iz Fremantlea godine 2000. Riječ je o jedinstvenom proznom djelu nelinearne, fragmentarne i slojevite fabule koja vrluda putevima i stramputicama duše glavne junakinje Olivije. Ona traga za obiteljskim korijenima, klasnim i ekonomskim značajkama koje obilježavaju tu zlostavljanu ženu hrvatskoga podrijetla - koja živi na margini australske multietničke zajednice.
Fragmentarna struktura teksta je zamršena i priče, kako kaže sama autorica, mogu biti raspletene iz mnogih točaka (str. 11) primjerice iz ove ili one države pa ih povremeno pripovijeda sveznajuća pripovjedačica, a povremeno pojedini ženski likovi, dok ih filmskom brzinom prelaze diskursi pripovjedačica u prvom licu, koje nisu uvijek autobiografska ispovijest glavne junakinje Olivije, već iskazi također u prvom licu ili majke ili bake, koje iz svoje vizure ispredaju obiteljsku priču od prabake Anike preko doseljenica Lydije i majke Sanche te rođenih Australki Olivije i kćerkice joj Josephine.

Autorica Morgan Yasbincek rođena je 1964. godine u Zapadnoj Australiji. Studirala je i doktorirala književnost na Sveučilištu Murdoch, gdje i predaje kreativno pisanje. Za pjesničke zbirke osvojila je niz priznanja,  a njezin za sada jedini roman liv, našao se 2001. na popisu nominiranih za Zlatnu medalju Društva za studij australske književnosti.
Književnost je uzbudljiv medij za promišljanje različitih identitetskih mijena,  koje odražavaju složene ljudske transformacije u globaliziranim multietničkim i multikulturnim zajednicama svijeta. Australska književnost slijedi te tendencije, koje su najočitije u suvremenom stvaralaštvu doseljenika i njihovih potomaka, koji nerijetko propituju značajke vlastite osobnosti u tom složenom društvenom mozaiku 21. stoljeća. Pažljivo razrađen koncept romana, koji pokazuje Morgan Yasbincek kao vještu  pripovjedačicu, stvara galeriju likova iz doseljeničkoga miljea kao stanovitu gestu vlastitog umjetničkog aktivizma i eksperimenta, naglašene rodne perspektive.

Roman liv se bavi pitanjima hrvatskih doseljenica sa specifičnim svjetonazorom i drugačijim životnim stilom. Prikaz je višeznačan te dopušta čitatelju da se približi (anti)junakinji Oliviji s raznih motrišta, ali zahtijevajući pritom poseban angažman čitatelja da odgonetne cijelu višeslojnu strukturu romana.
U potki romana je obiteljska priča koja se zbiva između australskog Pertha, malog mjesta iz sjeverozapadne Hrvatske i logora u Njemačkoj u dvadesetom stoljeću.
Roman liv čitatelju zapravo sugerira usporedbu između Olivijine obiteljske povijesti i povijesti bivše Jugoslavije. Taj geografski prostor nije uspio razriješiti međusobne odnose i povijesne prijepore pa je netrpeljivost prenošena s naraštaja na naraštaj, stoga fragmenti romana dopuštaju da rastrgana O-liv-i-a izmašta povijest svoje obitelji i fiktivno je pomiješa s poviješću naroda.

Olivia odrasta u Australiji za vrijeme Hladnoga rata u doseljeničkoj obitelji hrvatskog podrijetla i njezina svijest je djelomice oblikovana na iskustvima kojih čak ni ona sama nije svjesna. Olivijina je majka Sancha kao dijete s majkom (Olivijinom bakom) Lydijom stigla u Australiju 2. siječnja 1954., nakon jednomjesečne plovidbe, istoimenim prekoocanskim brodom, iskrcavši se u luci Fremantle blizu Pertha, zajedno sa stotinama Europljanki koje su u to vrijeme stizale kao tvz. poštanske nevjeste hrvatskim mladićima i budućim muževima, koji su već radili u Australiji, poput Olivijinog djeda Yosepa – koji je devetu godinu radio u Zapadnoj Australiji.
Očaj, političko i obiteljsko nasilje zajednička su nit svakog naraštaja. Naime, Olivijina baka Lydija stiže u Australiju za svojim mužem Yosepom nakon Drugog svjetskog rata. Nastanjuju se u Zapadnoj Australiji. Baka sa sobom donosi i traume rata, zlostavljanja i bori se u novoj, negostoljubivoj okolini drukčijeg jezika i to s duševno nestabilnim mužem. U bijedi i neimaštini baka se pokušava snaći i skrbiti za svoju kćerkicu Sanchu. Naučivši engleski Sancha, također stalno, ali bezuspješno pokušava pronaći sigurnost i emocionalnu stabilnost za svoje dvije kćeri Oliviju i Adriannu, koje odrastaju s mnoštvom muškaraca koji, nakon što im otac umre, dolaze i odlaze iz njihovih života. Krug zlostavljanja triju naraštaja žena koje su trpjele društvene nepravde nastavlja se, a radnja se romana zbiva u trenutku kad Olivija traži rastavu od svoga muža. Glavna (anti)junakinja živi s ljubavnikom i kćerkom, te traži sestru koja je, sumnja se, nestala u Domovinskom ratu u Hrvatskoj.
 
Olivijin identitet je rascjepkan koliko i njezina priča, rastrgnuta između jezika (hrvatskog i engleskog), privrženosti obiteljskom gnijezdu i trauma iz prošlosti koje su zasjenile nesporazume u sadašnjosti. Ona je kći rastavljene doseljeničke obitelji, stalno blizu crte socijalne isključenosti. Boreći se sa siromaštvom Olivija se nikada ne osjeća kao „prosječna“ Australka. Fragmenti romana zrcale mnogolikost Olivije i nerijetko tekst nudi čudesne znakove umijeća življenja u identitetskom rasuću – kakvo poznaju migrantice diljem svijeta.
 
Autorica Morgan Yasbincek svojim se romanom zauzima za slobodu, koja se odupire bilo kakvom totalitarizmu i nasilju. Roman liv na suptilan način pristupa etničkom i kulturnom te vjerskom identitetu. Junakinja Olivija i njezina obitelj ne pripadaju izričito ni hrvatskoj zajednici u Australiji niti australskome društvu, već se nalaze na marginama negdje između. Nakon godina žudnje za svim što je anglo-keltsko-australsko glavna junakinja romana Olivija mora prihvatiti da je autsajder, netko tko nije baš „unutra“, ali ni sasvim „izvan“ australske dominantne kulture.

Jezik Olivijine obitelji je pomiješan, svaki naraštaj govori na svoj specifičan način vodeći nas da se divimo svim mogućnostima komunikacije.
Osim jezika ili njegova izostanka (tišine) drugo obilježje etničnosti u romanu su imena, a upravo ona često simboliziraju etnički identitet osobe. Lydijin muž promijenio je svoje hrvatsko prezime na anglikniziranu verziju Meadows i Lydia se ne osjeća da ono ocrtava njezinu osobnost i kaže: Nisam htjela to ime. Mrzim to ime! (str. 49.).
Zanimljiv primjer u romanu je kad Olivija spominje da je promijenila svoje prezime (pretpostavlja se za neko anglo-australsko prezime, moguće i njezina oca) i uzela neku verziju majčina djevojačkog imena. Olivijina potraga za identitetom, nešto čemu se može okrenuti i s čim se može identificirati vraća je bakinim korijenima i na kraju ona konstruira svoj vlastiti identitet, koristeći se materijalom iz prošlosti, a odbijajući svoj identitet (tj. imena) koji su joj dali u australskom okružju. 
Olivija priča priču svoje obitelji na iznimno duhovit način pokazujući kako osjeća da „dolazi“ iz obitelji s „nezgodnim doseljeničkim pričama“. Pokušava se izvući iz bolnih zavrzlama, ali je prošlost stalno vuče dolje gdje se suočava s ludošću, zlostavljanjem i nasiljem. Njezina je obitelj otporna, ali i ranjena.

U jednom trenutku roman liv izričito postavlja pitanje o mogućnost „normalne australske obitelji“. Ispod površine svake „normalne“ obitelji stoje trauma i bol. Olivija sumnja u oba koncepta „normalnog“ i „australskog“ .
Obrat u Olivijinu životu je rođenje njezine i Edove kćeri Josephine. Rađanjem vlastitog djeteta spoznaje čudesni osjećaj majčinstva, roditeljstva koje je oslobađa, donoseći nadu da će joj kćer odrastati kao u pravednijem svijetu. 

Junakinja Olivija je prva unutar triju naraštaja migrantkinja, koja uspijeva pronaći ljubav i ljepotu majčinstva te se paralelno potvrditi obrazovanjem, stvaralaštvom i radom. Postaje dizajnerica, koja iznimno voli svoj posao i osjeća njegovu draž. Uspjeh u poslu daje joj osjećaj samopoštovanja.  No, nikad ne uspije utemeljiti svoj dizajnerski studio. Na koncu, nakon niza mučnih stranica, otvaraju se neke nove životne stranice Olivijina svijeta, koje nas ipak nadahnjuju pozitivnom energijom.
Olivija odbacuje dio svog identiteta na vrlo osoban način; ona je posve svjesna zlostavljanja iz prošlosti; hrabro odbacuje bol i patnju svojih baka i majki, ali prihvaća snagu krvotoka svoga roda vrativši si bakino ime. Njeno ime O-liv-i-a je nešto što ponavlja kroz cijeli roman, potvrđujući vlastito postojanje na takav način: Olivia, I am Olivia, O-liv-i-a, this will be my first entry into my thought diary. / Olivia, ja sam Olivia, O-liv-i-a, to će biti prvi zapis u moj dnevnik razmišljanja.
(str. 15.).

Ukratko, liv je izvrstan roman autorice Morgan Yasbincek koji autentično i moćno odražava rascjepkanost i višeslojnost iseljeničkih identitetskih izazova.

Tekst: Vesna Kukavica

Časopis Matica

 

Hrvatski iseljenički zbornik

 

Kontakt info

  • HRVATSKA MATICA ISELJENIKA
  • Trg Stjepana Radića 3
  • 10000 Zagreb, Hrvatska
  • Tel: +385 1 611 51 16
  • Fax: +385 1 611 15 22
  • Mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.